Jedna obična indijska porodica odlučila je da provede vikend na  jezeru. Putovali su nekoliko sati lošim putevima, ali, nije to ništa naspram svježeg vazduha koji ih čeka na Himalajima. Usput su nekoliko puta popili čaj, divili se prirodi kroz oblake prašine, ogovarali rodbinu koja štedi novac i ne troši ga na ovakve predivne vožnje.
Stigli su do jezera još i ranije nego su planirali. Duga šetnja, vožnja brodom, ručak i ko zna šta sve ne. I opet, divili su se jednostavnosti života i sreći koju uživa srednja klasa u Bharat Mata zemlji.
Taman su se spremili da se upakuju u kola i krenu natrag u idilu modernog doba kad je iz šume izronila žena sa djetetom u nekakvim kolicima. Ništa slično nikad do tad nisu vidjeli. Spremno su povadili aparate i telefone i krenuli da cakaju. E, baš im je ovo dobro došlo, ko se tome nadao. "Gospođo, samo malo, stanite! Okrenite malog!"
Ovaj put je ispao i više nego što su očekivali. Dijete i žena su bacili u zasjenak sve događaje dana. Ko je očekivao toliko razloga za kikotanje na nekom ne tako prometnom parkingu koji nudi samo prosječno lijep pogled na jezero.
I divno od drage žene što ih je fotkala. Može svojima kod kuće (u Siberiji ili Siriji) da pokazuje fotografije i da se hvali kako je upoznala jednu divnu indijsku porodicu, tipične predstavnike indijske srednje klase ponosne na svoje tradicije ali i spremne da prihvati sve što donosi novo doba (ako ne podrazumijeva otkrivanje ramena, koriščenje lijeve ruke za klopu i neko pretjerano čišćenje svega i svačega).