Tuesday, October 5, 2010

Indijci koji govore engleski imaju puno razumijevanja za mene, ovdje u Bhimtalu.Većina lokalnog stanovništva niti govori engleski niti za tim postoji potreba. Iako je jezero prilično poznato i posjećeno tu su skoro isključivo Indijci. Nainital i ostala jezera su neznatno popularniji među strancima, ali, valjda zato što su Rišikeš i Haridvar i ostala mjesta pored Gange vrlo popularna, jezera su ostala skoro nepoznata ljudima van Indije (hihihih, a to su samo dvije trećine čitavog svijeta).
E, digresija digresijina mi ne dozvoljava da napišem kako sam juče upoznala dvoje dražesnih ljudi, imaju djevojčicu od dvije godine koja se značajno zgledala sa Esiasom i zaustavila se da ga bolje osmotri pa smo i mi krenuli da ćaskamo dok su se njih dvoje odmarali i razmjenjivali keksiće. Dragi ljudi su ostali sa mnom skoro sat vremena na ulici, ispričali mi svašta o svom životu i pitali svašta o mom. Mladi su i divni i zaljubljeni,  i brak im je ugovoren. Ja pitala i oni mi rekli. I rekoh, kad već pitam da budem do kraja nepristojna, upitam ih i da li bi mi pričali o tome svemu, kako su se osjećali ranije, šta su im rekli o budućem partneru, ili bilo šta se toga tiče.
Dobila sam potpuno nevjerovatan odgovor. Da, naravno, s radošću. Ja mislila da će se malo nećkati, kao, znaju da mi se mi pomalo zgražavamo tih običaja i smatramo ih vrlo zastarelima.
Ali, ne! Dvoje obrazovanih ljudi (on je inženjer a ona je nešto kao ekonomista) mi na mostu ispriča kako je ugovoreni brak mnogo bolji i kako je njima naš način biranja partnera nepouzdan i hazardan.
I da, rado  će mi ispričati, uz kafu ili čaj. I pozvaše me ljudi da im dođem u kuću, da vidim kako žive, da jedem kod njih, da me vode u hram u kome se mole i u kome se za njih rade puđe. Nedavno su se doselili i nemaju baš mnogo prijatelja u Haldvaniju i njoj bi dobro došlo da sa nekim malo šećka i po radnjama, još ne radi i stalno je sa djetetom. I eto, dobiću potpunu priču o tome kako izgledaju ugovorena vjenčanja. 
A baš juče vidim novine od nekoliko strana u kojima su samo ti bračni oglasi. I to sve po redu, podijeljeni po kastama, oblastima, narodima. I opet, sa svojim predrasudama o takvom braku očekivala sam da u oglasima vidim da su to ljudi koji ni po čemu ne pripadaju mome svijetu. I opet, ne! Većina oglasa koje sam pročitala govore o  obrazovanim ljudima, a među njima je veliki broj ljudi koji su studirali u inostranstvu (naravno, uglavnom Amerika i Britanija). Oglasi su detaljni, puni hvale o đuvegiji i vrlo precizni u opisu buduće nevjeste. I opet, još jedno "ne" mojim predrasudama, ne traže se djevojke sa dobrim kućanskim vrlinama već one koje su obrazovane (u nekima se navode i preferirana zanimanja buduće supruge).
Prosto se suzdržavam a da ne budem ironična. 
I neću ni biti ironična. Samo zato što sam do sad upoznala dva para koji su mi po mnogo čemu slični i oba para su u ugovorenom braku. I niko ih na to nije ni prisilio. Nisam sigurna šta bi se dogodilo da su odlučili da sami odaberu partnera, da li bi roditelji takvo nešto uopšte dozvolili, ali, činjenica je da niko od njih to nije ni poželio. Oni do ljubavi dolaze malo drugačijim putem, upoznaju se u braku sa tom osobom koja im je slična po statusu, obrazovanju, porodičnim okolnostima i čiji čart je takođe u skladu sa njihovim.
Neću da donosim sud. Ne mogu da ga donesem. U ovom životu, mom životu, ugovoreni brak ne postoji kao opcija. Zato ću ja morati da se odlučim za ovaj drugi, tzv "brak iz ljubavi". Ipak, u mojoj dragoj zemlji u kojoj se ljudi vjenčavaju iz ljubavi ja znam mnogo žena koje bi divno voljele, bile divne majke, supruge a koje su vrlo usamljene. Takvih u ovoj zemlji nema, ili ih ima vrlo malo. Ovdje su lijepe i pametne žene na visokoj cijeni. 
No, sačekaću da vidim kako će izgledati priča o tom braku. Ko je odabrao? Da li su imali više opcija? Fotografije? Telefon? Ili su prosto na vjenčanju podigli veo ili spustili list pana* koji je ona držala ispred lica dok nije stala pred oltar, i upoznali se?

*Pan ili betel je drvo koje raste u južnoj Indiji a lišće tog drveta se žvaće. Istovremeno služi kao osvježivač daha i antiseptik a ubrzava i varenje. Često se služi posle jela ili se nudi gostima čim dođu u kuću. Ima ukus ali ja neću ni pokušati da ga objasnim jer bi to bilo isto kao da pokušavam da nacrtam indijski sopran i način na koji one pjevaju malo u falsetu, a zna se kako ja loše crtam.

3 comments:

  1. Divno pises, Mardz. Hvala za ovo. A inace, ja davno povedoh temu:
    http://striborforest.blogspot.com/2007/10/tradicija-vs-sopstvena-volja.html

    ReplyDelete
  2. Kasnim sa dotokom informacija, as usually :(
    Nista od generalnog spremanja stana...Danas chitam Mariju....
    Divne reportaze...Osecam miris Indije...
    Mardz, andjele, hvala, i Bog te blagoslovio na svim tvojim putovanjima...I tebe i tvoje lepe, mudre, jednostavne rechenice...

    Lj.

    ReplyDelete