U mraku kroz koji pokušavam da natapkam put napipala sam nešto svilenkasto i mekano. Moguće je da nisam pogriješila pravac. Ovo je svakako pogrešan prostor, ovo nije mjesto na kome se smije biti dugo. Ne možeš živjeti milion pogleda udaljen od svjetlosti. Ali, svila pod prstima obećava...
U mraku u kome pokušavam da prepoznam poznate obrise namirisala sam nešto cvjetno i limunasto, poznato. Kao da mi je iz stomaka, iz pupka, iz neke srži koju samo mogu da vizualiziram, neko iscurio kap parfema za smirivanje. Nema potrebe za poznatim obrisima. Taj miris mi može pokazati kako se ide do mjesta koje nije milion uzdaha udaljeno od života.
"Da li će sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?"
Monday, May 11, 2009
Subscribe to:
Posts (Atom)