Volim-ne volim

Ne volim: zbrku, masnu kosu, jednoličnost,peglanje, utakmice, instant kafu sa pjenom, gradski prevoz, lažna uzbuđenja, krzno, pravopisne greške, karanfile, gužvu, bildere, braon boju, kišu (nju baš jako ne volim),trčanje, slijepljene trepavice, depilaciju, laku literaturu, ego-tripove, gojenje, sintetiku, vozove, bubuljice, patetiku, kafiće vikendom, kafiće uveče, pitanja o omiljenim knjigama i filmovima, rasprave, rasizam, pikavce, satove, silikone, sitne kvarove po kući, umor,alkohol, pravdanje, enciklopedije,sebe (kad ne znam šta bih sa sobom).

Volim: mamu, tatu, Smoki, crvene nokte, rituale, lampe, čokoladu, pamuk, tanke hemijske, djecu (njih baš jako volim, Matija rules), pitu, jamb,susam (tučeni, sa solju-gomasi), parfeme, neke pjesme, vodu, dramu, šminkanje,rođendane, bajke,dijalekte,
školjke, crtaće, papriku, ciklame, neke knjige, mirišljave štapiće, zemljane posude, neke ljude(mnogo njih TVMLJDASTSARVNV), oktobar, teferič (instant bez pjene ili turska sa šećerom, u društvu uz ćakulanje), vile, učenje (kad ne mora i ono što ne mora),ljeto, bijelu boju, Crnu Goru, narukvice, dolaske (kud god da idem, ja se vraćam kući), šalove, minđuše, etno,sebe (kad znam šta bih sa sobom), Bubicu i Mališu (njih ipak volim najviše).

Galadrieli

Ako uspijem jednom da odslušam te izgužvane zvuke koje proizvodi moja duša, uspjeću i da ih otpjevam. Miješaju se melodije, stilovi, jačine, frekvencije, miješa se muzika sa glasovima koji podsjećaju na neka odslušana predavanja, na neke savjete primljene, miješa se moj glas, opet one riječi koje ne treba govoriti, miješaju se neki zvuci ulica, kuća, snova, planova, sjećanja, plakanja, smijanja. I jedan zvuk koji poznajem po nezvučanju, jedan koji je ubica svih ostalih, onaj koga se povremeno plašim, a povremeno mu se radujem.
A da vrištim, odbijam! Kategorično!
Ha, ovo ispade jos bučnije nego sam mislila.
La, la, la, la, la, mmmmm, la, la...
Eto,zato ja ne pjevam svoje misli. Mogu pjevati tvoje, tuđe, čije god, za moje misli ja nemam glasovne mogućnosti i ne znam dovoljno nota da napravim neke partiture za to pojanje.Obećavam ti, zato što tvoj glas među brujanjima počesto čujem, da ću, kad propjevam, svoje misli pjevati za tebe.
Dotad, pretačem buku u slova.
''Nit ' sam luda, nit' odviše mudra,
nit' sam vila – da zbijam oblake,
već đevojka – da gledam preda se " .

Tomorrow

The sun will come out tomorrow...

Do danas sam mislila da tekst glasi :
"I love ya tomorrow!
You're only
A day
A way!
A ne glasi... Eto, "always a day away".

The sun'll come out
Tomorrow
Bet your bottom dollar
That tomorrow
There'll be sun!

Just thinkin' about
Tomorrow
Clears away the cobwebs,
And the sorrow
'Til there's none!

When I'm stuck a day
That's gray,
And lonely,
I just stick out my chin
And grin,
And say,
Oh!

The sun'll come out
Tomorrow
So ya gotta hang on
'Til tomorrow
Come what may
Tomorrow! Tomorrow!
I love ya tomorrow!
You're always
A day
Away!

You are never fully dressed without a smile...

Brojanja

Deset, devet, osam, sedam, sest, pet, cetiri, tri...
Stani!!!
Nesto ovdje nije u redu. Tamo pise da sedam pocinje da gasi vatru, da se kod cetiri ona vec ugasila, a kod tri se samo dim jos vidi.
Ovdje gori! A, sigurno sam dobro izbrojala.Svaki je glas dobro artikulisan, pravila sam dramske pauze da oznacim interpunkciju (vidim da ne pise da i to mora, meni prosto izgleda nephodno).Ma, ne, nisam se igrala sa prstenom dok sam brojala.
Necu da se pravdam... Uputstvo nije dobro.
Procitacu ponovo...
O, Boze!
Pa, ovo je jedna od onih knjiga, ovo je jedna od onih prica o gasenju vatre i pravljenju zlata. Pa, eto odgovora, sad znam zasto jos gori. Ha, jos sam dobro prosla, ovakve stvari mogu jos i da raspire vatru. I odakle to meni uopste, ja se nikad nisam lozila na alhemiju, a i zimogrozljiva sam, vatra mi prija.
Pa, da...
Jedan, dva, tri, cetiri, pet, sest, sedam, osam, devet, deset!
Vracam se ja svojim knjigama i svojim brojanjima. A i ta vatra! Obican kamin,ukras.

The Beauty of Blogging

Na kraju krajeva, ili na koncu konaca,ispada da je sad najbitnije progovoriti na njemackom.I dopasti se jednoj divnoj Frau Schmit.Eto, to je rezultat svog mog glavolomljenja.
A ja blogujem, postujem, yahoojem, googlujem sve u sesnaest.
I niko da to prokomentarise!
Sve cekam da ce neko od dragih mi ljudi reci "okle te opet uz taj kompjuter" (ili isto to ali u nekom drugom dijalektu, malo raspjevanije), ali nista.Pa, neka bude, ali nemojte da posle ispadne kako sam sama kriva.
I slagacu ako kazem da sad odoh da ucim deklinacije, te knjige koje mi vidite u rukama nisu gramatike, i svakako nisu na njemackom.

"Da li cu ikad imati dovoljno duhovne snage da se oslobodim tih lenjih navika intelektualizma i posvetim svoje snage ozbiljnijem i tezem poduhvatu celovitog zivljena. Pa cak i ako pokusam da se oslobodim tih navika, necu li naci da je njihov koren u nasledju i da je moja nesposobnost da zivim celovito i skladno urodjena?"
Haksli

Moji su obrazi crveni i išamarani riječima.To sam ja sebi napravila bumerang. I to je jedini koji mi se zaista vratio. Moje riječi, izgovorene, odnjegovane, odapete da pogode cilj. Sve te "nikad", "uvijek", "zauvijek" i "moram" su se, nekom "masa puta ubrzanje" logikom, vratile nekako usijane i naoštrene. I tako, išamarana čekam da vidim koliko toga još ima.
Sama pala, sama se ubila.