Probuđena

Vrijeme je za spavanje ali, imam dovoljno vremena da objavim da se ja osjećam nekako probuđenom. Najavljivala sam i sebi i drugima to buđenje, izgledalo je izvjesno mjesecima, bila sam beskrajno riješena da ga sprovedem, ali mi se nikako nije dalo. I onda, prije nekoliko dana, dogodilo se.
Naravno, kao i uvijek posle buđenja, ne prepoznajem sebe u ogledalu. Ostale su neke pruge po licu od čaršava na kojima sam spavala, zamrljan mi je pogled i nekako napet, ne mogu tačno da se sjetim šta sam (i zašto) tako ružno sanjala. Ali, nema veze, sad sam u nekoj fazi kofeinskih dana (osjećam kako mi svaki novi sat vraća po jedan probuđeni dio mene). Sad se upoznajem ponovo, slika se lagano izoštrava, javljaju mi se mišići koje sam zaboravila, misli koje sam odbijala da mislim, nade i očekivanja koja sam otpisala kao nemoguća. (Hi, hi, to ih ne čini ni manje ni više mogućim ali, prija mi da ih imam opet.)
I tako, sad mi već izgleda izvjesno da će se ovo neizvjesno kretanje ipak završiti suncem. I onaj petak o kome sam tako dugo govorila, on se dogodio, i nije bio petak, više utorak koji se ludo i brzo (kao što i priliči jednom utorku) protegao na čitavu nedelju.
Kako reče Josipa Lisac(govoreći o nekoj svojoj alergiji na ambroziju i kijanju koje nije mogla da zaustavi): "Pa, to je prosto nestvarno!".