Mrgur je bio iz plemena Gorskih Mrguda za koje se kaže da su mrgodniji od ostalih Mrguda. A, među nama rečeno, Mrgud je i među svojim namrgođenim sapemenicima bio poznat kao neko ko je baš namrgođen. Samo je njegova djevojka, Nježnica, znala da kaže za njega da nije namrgođen.
Jezičara je voljela da kuva za Mrguda jela koja on baš i ne voli da jede, a onda da ga, na svoj jezičarski način, natjera da kaže da mu se to još i sviđa. Voljela je da priča toliko da Mrgud mora da izvrne očima i da kaže “ah, ove Jezičare”. Najgore je za Mrguda bilo to što ga je Jezičara tjerala da se ponekad čak i zagrle i znala je da ga poljubi u kosu (ako išta znate o plemenu Gorskih Mrguda, jasno vam je kako je to njemu teško padalo). Kad bi se igrali,, a to nije bilo često jer vi znate kako je teško natjerati Mrguda da se igra sa nekim kao Jezičara, ona bi izvlačila neka imena iz naftalina, on ih ne bi pogodio, onda bi prijetio nekim fizičarima i matematičarima. Ona se smijala i, kako inače rade Jezičare, pričala i dalje i izazivala nova kolutanja očima. Njene su igre pune brbljanja i mlaćenja rukama i tapšanja i grljenja, a Mrgud voli igre sa puno ćutanja, računanja, i bez fizičkog kontakta. Ipak, Jezičara je sve to radila zato što je smatrala da ona i Mrgud treba da budu najbolji drugari. I bili su.
Jednom je Mrgud odlučio da ode iz malog grada u kome se često viđao sa Jezičarom. I ona je mislila da nema veze što on odlazi, da će se brzo vratiti, da ne mora da brine jer Nježnica ide sa njim . I sad bi bilo tako glupo da prekine tradiciju brbljanja njenog i njegovog kolutanja očima, i da mu kaže da ipak brine i da joj nedostaje. Jezičare inače puno pričaju, ali više onako iz šale, ne vole da pričaju o emocijama pa da se rasplaču ( ah, zamislite jednu Jezičaru i jednog Mrguda kako pričaju o emocijama!).
I tako, sad Jezičara čeka da se Mrgud i Nježnica vrate u mali grad, pa da ona nastavi da sprema neku hranu za koju je on čuo da je grozna, da izmišlja neke igre u kojima on na silu učestvuje, da pravi šale od kojih njemu bude neprijatno, i da se i sama ljuti kad on komentariše njene jezičarske plemenske osobine.
Jezičara baš i ne piše često. Mrgud skoro da uopšte ne piše.
Nema veze.
Bitno je da Mrgud zna da nedostaje Jezičari, i da ona zna da on misli ponekad na nju.
Merooooo! Ovo je najnežnija priča o prijateljstvu koju sam pročitala.
ReplyDelete