Đurđevdan

Začitah se u neki pravilnik ponašanja za mlade djevojke, reče mi neko da je danas Đurđevdan.
Neću prepisivati "pravilnik", samo želim da napomenem da mi se ove godine sigurno ne piše nikakva idila. Rekoše tamo da je trebalo da ustanem prije svitanja i da odlepršam uz pjesmu do rijeke po vodu, da tu istu vodu sipam u korito (???) i da površinu tog korita pokrijem svježim cvijećem, travama (pominje se i ružina vodica). NAravno, ide kupanje, prosipanje te vode u njivu (da donese plodnost i njivi i meni), a onda, drugarice pod ruku, pa u livadu po cvijeće za kićenje kuća ( a usput se gledamo sa momcima). Kažu da to obećava sreću u ljubavi i zdravlju za čitavu godinu.
Ok, imam glasan alarm na telefonu, mogla sam se probuditi prije svitanja i tu počinju problemi. Dunav i nije tako daleko ali smrdi previše da bi mogao da mi da ono što se zove "živa voda". Cvijeća nema dovoljno jer nema ni livada, a kažnjivo je harati vrtove Naftagasa, Željezničke stanice i gradskih trgova. A cvjećara... Da, kad zaradim svoj prvi milion.
Za korito bih se nekako i snašla (srećom imam kadu naguranu u kosinu u kupatilu), našla bih možda i tu njivu da prospem to malo cvijeća što sam nabrala (i sipala u vodu iz slavine, to je kompromis na koji sam pristala čim sam se sjetila Dunava).
Drugarice ne dolaze u obzir, sve su zaposlene toliko da nemamo vremena ni da se vidimo a ne da šetamo sokacima (???) i kibicujemo momke. Sve i da izvedemo to, da uzmu slobodne dane moje divne žene, na ovim sokacima momaka nema, oni su zarobljeni po kancelarijama.
Ok, da ne davim. Imam novi predlog za Đurđevdan.
Na Đurđevski uranak da ustane djevojka i da se zorom konektuje (prije prve kafe dok je još u pidžamici). Da se prikači na my space-gmail-messenger-msn-facebook-blogger i to sve odjednom i uz prvu kafu da provjeri šta ima novo u virtualnom selu i sokacima, da se javi kome se javiti treba, da iskulira koga iskulirati mora. KAd popije prvu kafu, djevojka da ustane od kompa i nastavi sa svojom dnevnom rutinom. Na putu ka poslu da na Đurđevdan proba da hoda sporije, da sebi kupi neki cvijet na nekoj od gradskih pijaca i neki slatkiš. Da se nasmije nekoliko puta (na Đurđevdan da djevojka ne traži razloga za to).
Posle posla da nazove prijateljicu (ili prijatelja) i da odu na kafu u neku od cvjetnih baštica po gradu. Da se opuste i uživaju ( i da popiju dosta vode, dobro je za ten a i uklapa se u čitav "Đurđevdan" koncept).
A dalje, kako kome Bog da.
Uživajte u danu! Đurđevdan je!
Ako ima dana za ubijanje aždaje, onda je to danas. Naravno, ovih dana aždaje nisu napolju, kako god krenem da ih tražim, zateknem ih u meni. Ne znam kako je sa ostalima, meni se čini da su se zvanično sa planina preselile u naše glave (nikad ljepše i nikad bolje ošišane, našminkane, nikad načitanije i pametnije).