...

Ja se iz ove zemlje nikad neću odseliti. NEĆU!
Ja ne mogu živjeti "napolju", ja sam čovjek napravljen za "unutra".
Naviknuta sam na ovaj jezik kao na boju očiju koje vidim u ogledalu svakog jutra, vezana sam za njega kao i za oblik prstiju koje vidim svaki put kad spustim pogled.
Ne, ne bih ja mogla živjeti napolju. I ne postoji razlog koji bih mogla da navedem a da nema veze sa nekim slojevima moga mozga koji na vizantijsko pojanje šalju impulse mojim suznim kanalima ( i, sasvim neočekivano, nekim žlijezdama koje luče hormone sreće!).
Moja paralelna domovina nema veze sa Srbijom, Crnom Gorom, nema veze sa kvalitetom puteva i visinom primanja, sa školstvom i zdravstvom. Ima veze sa vibriranjem tijela, sa epikom, zmajevitim junacima, lazaricama i koledama,sa kabalom, frulom, gajdama, sa prošlošću koja nije moja ali bez koje ni ja ni moja budućnost ne bismo mogle postojati.
Ta poezija i ta muzika su moj ključ.
...Kalino, kalin, vilin,
vitopero, zeleno...