
Prirodni zakoni zaista funkcionišu, jabuka će uvijek pasti na pod koliko god je jako mi bacili uvis.
Ok?
Znači, ako sebi vežemo tegove za noge i skočimo u vodu, male su šanse da ikad isplivamo.
Dokolica na vjetrometini...
Выхожу один я на дорогу;
Сквозь туман кремнистый путь блестит;
Ночь тиха. Пустыня внемлет богу,
И звезда с звездою говорит.
В небесах торжественно и чудно!
Спит земля в сияньи голубом...
Что же мне так больно и так трудно?
Жду ль чего? Жалею ли о чём?
Уж не жду от жизни ничего я.
И не жаль мне прошлого ничуть;
Я ищу свободы и покоя!
Я б хотел забыться и заснуть!
Но не тем холодным сном могилы...
Я б желал навеки так заснуть,
Чтоб в груди дремали жизни силы,
Чтоб дыша вздымалась тихо грудь;
Чтоб всю ночь, весь день мой слух лелея,
Про любовь мне сладкий голос пел,
Надо мной чтоб вечно зеленея
Тёмный дуб склонялся и шумел.
M.Л.
"Što je bilo, to će i biti, što se činilo, to će se i činiti, i nema ništa novo pod suncem".
"...a da je neko rekao
da će sve kraj nas izumreti,
da će Sunce prestati da greje,
pre bismo verovali;
nego da će tvoj smeh,negde,
bez mog da se smeje,
da ćemo živeti,opet,
svako svoj život,prazan i mali."
D.M.
Уђите
на уска врата;
јер су широка врата
и широк пут
што воде у пропаст.
И много их има који њим иду.
Као што су уска врата
и тесан пут
који воде у живот,
и мало их је који га налазе.
( Матеј 7.13,14 )
Sav taj džez uveče
uglavnom tužne pesme
tužnih crnkinja
svi smo umorni i
puštamo druge
da to saznaju i
uopšte nam nije bolje od toga
taj džez uveče
dok soba posmatra
a ludilo i lude oči žele
da se smire
nije bitno gde
od toga me obuzima tuga
veća od tuge džez pevačica
veća od tuge naroda
i sedim, usled svega, nepomičan
dok se kazaljke jure
potom sam
otpio vino direktno iz flaše
odložio fasciklu
i nastavio nepomično da sedim
slušajući pesmu
o Džimu koji je slomio srce
sirotoj devojci koja je sada
tako sama
Siniša Oreščanin
Ut ameris, ama!!
Vene vixit qui bene latuit!
Osim ponekad. Zamisli sta mi se desilo nedavno. Demonstrirala sam Olji jedno vece staru gatalicu sa korom od jabuke, jednostanu-treba da oljustis jabuku odjednom tako da citava ljuska ostane u jednom komadu. Onda uzmes koru i bacis je iza sebe preko levog ramena. Onda pogledas koje se slovo ocrtalo i to slovo ili slova daju inicijale tvog sudjenog. Elem, oljustim ja jabuku i bacim koru (odgovorno tvrdim da sam je bacila)preko ramena, kad! Ostal mi je na ramenu! Pazi kad su mama i Olja krenule da me tese!-ma, daj, to je glupost svakako itd.
ReplyDeletePo prirodnom zakonu kora je morala pasti, na pod! Pa, sad ti reci...
Uvijek jesu i postojaće izuzeci koji potvrđuju pravilo.
ReplyDeleteDa li je tvoj život jedan od onih života u kojima se svemu zna ime (ili inicijali) ili jedan od onih drugih?
Hej, to se sigurno dešava gomili žena, ostane jabuka na ramenu ali one cimnu rame (malo varanja nikad na odmet), kora padne na pod i one se zdaju u tumačenje slova. I ne pričaju o tome, samo navode slovo ( i mijenjaju ga po potrebi).
A njegovo ime će biti na slovo, na slovo... A priznaj da bi ti bilo dosadno da znaš.