Thursday, September 30, 2010

Couch surfing nije baš najrazvijenija stvar u Indiji i nisam mislila da ću imati mnogo priča o tome da podijelim, ali- ne lezi vraže.
Ulogovala se ja u Delhiju na nekoliko minuta samo da provjerim neku porukicu i izlogovala se. Nekoliko dana kasnije, već smo bili u Bhimtalu, konektujem se ponovo i dočeka me, ni manje ni više nego 18 poruka na CS.
Smijala sam se do suza! Svi bi da me vode negdje, da me ugoste, da putujem s njima, da jedemo zajedno, da mi pokažu hramove bitne, ma, sve u svemu, mogu da biram šta oću, samo da se javim. 
E, nisam mogla da vjerujem. Šta radi malo plave kose i plavih očiju!
Naravno, nisu sve poruke poslali slobodni mladi (i premladi) Indijci, jedan je poslao lik koji živi sa porodicom i jedan je stigao od djevojke koja voli Evropu i radovala bi se da upozna nekog ko dolazi odatle. Ah, zasad je najveći izazov odabrati. Svi su se fino sročili, svi su vrlo distancirani i puni poštovanja. Indijci!
Ne znam koliko su u pitanju njihove predrasude o ženama sa zapada i koliko su ta mišljenja uopšte predrasude. Žene koje dolaze iz Evrope i Amerike su, po njihovim standardima, lake. I to nije predrasuda, to je prosto stvar drugačijih običaja. U Indiji se i dalje cenzurišu eksplicitni poljupci u filmovima, većina filmova sa zapada prođe kroz komadanje prije nego se prikaže.
U Indiji je film Brokeback Mountain, inače potresna priča o velikoj gej ljubavi, priča o dva kauboja koji su se upoznali na planini i sprijateljili, onda se oženili i nastavili da svake godine pecaju zajedno. Onda se jedan razveo a jedan umro. Od poljubaca, dodira, drame nema ni traga.
Stoga, potpuno je razumljivo da i najčedniji među ljudima sa zapada ovdje djeluje kao oličenje orgijaša. Ovdje se sve to dešava ispod žita, prikriveno i prekriveno beskrajnim ograničenjima.
Neću da griješim dušu i da pretjerujem, činjenica je da su ovdje ljudi nevjerovatno gostoljubivi. Nikog ne mrzi da izmijenja svoje planove da bi ugodio gostu. I dirnuti su kad shvate da neko voli Indiju i da poštuje običaje. Svako kome sam se obratila za bilo kakvu pomoć je uradio i više nego što je mogao.
I opet, ja se u ovoj zemlji osjećam kao kod kuće. I među ovim ljudima koji izgledaju potpuno drugačije, i dalje se osjećam kao kod kuće.



No comments:

Post a Comment