Galadrieli

Ako uspijem jednom da odslušam te izgužvane zvuke koje proizvodi moja duša, uspjeću i da ih otpjevam. Miješaju se melodije, stilovi, jačine, frekvencije, miješa se muzika sa glasovima koji podsjećaju na neka odslušana predavanja, na neke savjete primljene, miješa se moj glas, opet one riječi koje ne treba govoriti, miješaju se neki zvuci ulica, kuća, snova, planova, sjećanja, plakanja, smijanja. I jedan zvuk koji poznajem po nezvučanju, jedan koji je ubica svih ostalih, onaj koga se povremeno plašim, a povremeno mu se radujem.
A da vrištim, odbijam! Kategorično!
Ha, ovo ispade jos bučnije nego sam mislila.
La, la, la, la, la, mmmmm, la, la...
Eto,zato ja ne pjevam svoje misli. Mogu pjevati tvoje, tuđe, čije god, za moje misli ja nemam glasovne mogućnosti i ne znam dovoljno nota da napravim neke partiture za to pojanje.Obećavam ti, zato što tvoj glas među brujanjima počesto čujem, da ću, kad propjevam, svoje misli pjevati za tebe.
Dotad, pretačem buku u slova.
''Nit ' sam luda, nit' odviše mudra,
nit' sam vila – da zbijam oblake,
već đevojka – da gledam preda se " .