...

Otvorio sam knjigu nasumice i naišao na priču o Aleksandru Makedonskom. Car je, priča se tu, dobio na poklon divne posude od stakla. Poklon mu se veoma svidio, a ipak je sve polupao.
"Zašto? Zar nije lijepo?" pitali su ga.
"Baš zato" odgovorio je on. "Toliko su lijepe, da bi mi bilo teško da ih izgubim. A s vremenom bi se jedna po jedna razbijala, i ja bih žalio više nego sada."
M.S.

Strašna riječ

"Ja!-Teška reč, koja u očima onih pred kojima je kazana određuje naše mesto, kobno i nepromenljivo, često daleko ispred ili iza onog što mi o sebi znamo, izvan naše volje i izvan naših snaga. Strašna reč koja nas, jednom izgovorena, zauvek vezuje i poistovećuje sa svim onim što smo zamislili i rekli i sa čim nikada nismo ni pomišljali da se poistovetimo, a u stvari smo, u sebi, već odavno jedno."
I.A.

...

"Life is either a daring adventure, or nothing. To keep our faces toward change and behave like free spirits, in the presence of fate, is strength undefeatable." Helen Keler

...

"Takva vremena su ona kada jedan razgovor o drveću jeste gotovo jedan zločin, jer o mnogim pokoljima podnosi ćutanje." - Brecht

Kamala

... who is aglow and hued like the young sun (red), who is crowned by a slice of the Moon, and whose neckaces glow brightly, who is adorned with many jewels of precious stones, who is bent by the weight of her heavy breasts. Her hands hold the manjari of shali dhan, two lotuses and the kaustabh mani. She is smiling and her eyes are like the petals of a blooming lotus.

The life itself

"A lover knows only humility, he has no choice.
He steals into your alley at night, he has no choice.
He longs to kiss every lock of your hair, don't fret, he has no choice.
In his frenzied love for you, he longs to break the chains of
his imprisonment, he has no choice.
A lover asked his beloved,
Do you love yourself more than you love me?
Beloved replied, I have died to myself and I live for you.
I've disappeared from myself and my attributes;
I am present only for you.
I've forgotten all my learning’s,
but from knowing you I've become a scholar.
I've lost all my strength, but from your power I am able.
I love myself...I love you.
I love you...I love myself.
I am your lover, come to my side, I will open the gate to your love.
Come settle with me, let us be neighbors to the stars.
You have been hiding so long, endlessly drifting in the sea of my love.
Even so, you have always been connected to me.
Concealed, revealed, in the unknown, in the un-manifest.
I am life itself. You have been a prisoner of a little pond,
I am the ocean and its turbulent flood. Come merge with me,
leave this world of ignorance. Be with me, I will open the gate to your love.
I desire you more than food or drink
My body, my senses, my mind, hunger for your taste
I can sense your presence in my heart
although you belong to all the world
I wait with silent passion for one gesture, one glance from you "

Uštap

Nije da ja ne volim pun mjesec, volim, samo suviše se tu od mene traži.
Buđenje nije uvijek ulazak u svjetlo a on me budi bez kraja, i goni me kroz mrakove i blještavila i pita, pita, pita...
Ja o miru sanjam. Ja živim samo nemire. A on me podsjeća na to da mira nikada neću imati, da su i oni koje sam kao proživjela samo umrtvljeni nemiri.
Ni sad ne znam šta me to goni da isključujem napone, ali mi je jasno, svaki put kad mi u oku i u glavi zasija krug srebra, šta ih to ponovo uključuje.
Znaš, nije da ja ne volim buđenja, pa čak i ona koja me u mrak uranjaju, samo uz pun mjesec...

O Mrgudu jednom i jednoj Jezičari

Bio jednom jedan Mrgur. I bila jednom jedna Jezičara. I oni su bili drugari.
Mrgur je bio iz plemena Gorskih Mrguda za koje se kaže da su mrgodniji od ostalih Mrguda. A, među nama rečeno, Mrgud je i među svojim namrgođenim sapemenicima bio poznat kao neko ko je baš namrgođen. Samo je njegova djevojka, Nježnica, znala da kaže za njega da nije namrgođen.
Jezičara je voljela da kuva za Mrguda jela koja on baš i ne voli da jede, a onda da ga, na svoj jezičarski način, natjera da kaže da mu se to još i sviđa. Voljela je da priča toliko da Mrgud mora da izvrne očima i da kaže “ah, ove Jezičare”. Najgore je za Mrguda bilo to što ga je Jezičara tjerala da se ponekad čak i zagrle i znala je da ga poljubi u kosu (ako išta znate o plemenu Gorskih Mrguda, jasno vam je kako je to njemu teško padalo). Kad bi se igrali,, a to nije bilo često jer vi znate kako je teško natjerati Mrguda da se igra sa nekim kao Jezičara, ona bi izvlačila neka imena iz naftalina, on ih ne bi pogodio, onda bi prijetio nekim fizičarima i matematičarima. Ona se smijala i, kako inače rade Jezičare, pričala i dalje i izazivala nova kolutanja očima. Njene su igre pune brbljanja i mlaćenja rukama i tapšanja i grljenja, a Mrgud voli igre sa puno ćutanja, računanja, i bez fizičkog kontakta. Ipak, Jezičara je sve to radila zato što je smatrala da ona i Mrgud treba da budu najbolji drugari. I bili su.
Jednom je Mrgud odlučio da ode iz malog grada u kome se često viđao sa Jezičarom. I ona je mislila da nema veze što on odlazi, da će se brzo vratiti, da ne mora da brine jer Nježnica ide sa njim . I sad bi bilo tako glupo da prekine tradiciju brbljanja njenog i njegovog kolutanja očima, i da mu kaže da ipak brine i da joj nedostaje. Jezičare inače puno pričaju, ali više onako iz šale, ne vole da pričaju o emocijama pa da se rasplaču ( ah, zamislite jednu Jezičaru i jednog Mrguda kako pričaju o emocijama!).
I tako, sad Jezičara čeka da se Mrgud i Nježnica vrate u mali grad, pa da ona nastavi da sprema neku hranu za koju je on čuo da je grozna, da izmišlja neke igre u kojima on na silu učestvuje, da pravi šale od kojih njemu bude neprijatno, i da se i sama ljuti kad on komentariše njene jezičarske plemenske osobine.
Jezičara baš i ne piše često. Mrgud skoro da uopšte ne piše.
Nema veze.
Bitno je da Mrgud zna da nedostaje Jezičari, i da ona zna da on misli ponekad na nju.

...

Spisak mojih odgovora na ključna životna pitanja izgleda kao test iz gramatike, pun je rečenica kojima nedostaje ključna riječ (u određenom padežu ili glagolskom obliku)i prostora u koje te ključne riječi trebe upisati. Ah, kad ne bih morala da sama smislim riječi, lako bih se ja nosila sa nastavcima za ovo i ono, znam ih napamet.
"Šta ti, Marija, želiš?"
"Želim ..."
Mnogo riječi ne mora da znači priču, mnogo ispisanih listova ne mora biti roman.
A ja, ako nastavim, ima da se zapsujem...
Put do trućanja nije maraton, a meni kondicija odlična.
Ma, prekidam sad...